PFSA: Ustavno pravo II
-
hare_krishna
- Posts: 659
- Joined: 11 Oct 2009, 21:05
Ali ono baaas rijetko... Mora te potrefit peh i po pa de te pita izvan toga...
[quote="Amel H"]
jel istina da iz XX I XI glave pita jedno pitanje i jednu evropsku instituciju i naravno onda ide jedno pitanje iz pozitivnog dijela ?
[/quote]
Ne mora znaciti. Nekome je dao samo jednu evropsku instituciju, a meni federalisticku teoriju i evropsku instituciju. Iz pozitivnog dijela dobijes jedno pitanje, cesto jedno podpitanje. Tako je mene pitao kada kantonalna vlast delegira, pa ako zna neko odgovor neka mi kaze pls.
Neznanka procitaj historiju, a americki model ne
jel istina da iz XX I XI glave pita jedno pitanje i jednu evropsku instituciju i naravno onda ide jedno pitanje iz pozitivnog dijela ?
[/quote]
Ne mora znaciti. Nekome je dao samo jednu evropsku instituciju, a meni federalisticku teoriju i evropsku instituciju. Iz pozitivnog dijela dobijes jedno pitanje, cesto jedno podpitanje. Tako je mene pitao kada kantonalna vlast delegira, pa ako zna neko odgovor neka mi kaze pls.
Neznanka procitaj historiju, a americki model ne
Last edited by Minerva on 09 Sep 2012, 16:40, edited 1 time in total.
Svaki kanton može delegirati svoje nadležnosti vezane za obrazovanje, kulturu, turizam, lokalno poslovanje i dobrotvorne aktivnosti, radio i televiziju općinama na svojoj teritoriji, a dužan je to učiniti prema općinama čije većinsko stanovništvo, po nacionalnoj strukturi, nije stanovništvo koje čini nacionalnu većinu u kantonu kao cjelini.
možda ovo što je crveno podebljano nemam pojma fakat
možda ovo što je crveno podebljano nemam pojma fakat
sistem parlamentarne vlade (ograničena monarhija, orleanski parlamentarizam, parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist zakonodavne vlasti, parlamentarizam u Njemačkoj, savremeni parlamentarizam ili parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist izvršne vlasti, polupredsjednički sistem), jel iz parlamentarizma pita jos osim ovoga, jer imam informaciju od par kolega da se pitaju i temeljna obiljezva, dvostranacki sistem u VB, francuska, vecinski tip ?
Bambi hvala ali nije to, ja sam sve to fino ispricala kao sto pise u Ustavu, on mi postavi to pitanje, ja odgovorila upravo to podebljano i on me vrati. Posto ne znam jos uvijek odgovor na to pitanje strah me da me opet ne vrati na isti fazon. Hvala u svakom slucaju. :biggrinlove:
[quote="Darx"]
sistem parlamentarne vlade (ograničena monarhija, orleanski parlamentarizam, parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist zakonodavne vlasti, parlamentarizam u Njemačkoj, savremeni parlamentarizam ili parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist izvršne vlasti, polupredsjednički sistem), jel iz parlamentarizma pita jos osim ovoga, jer imam informaciju od par kolega da se pitaju i temeljna obiljezva, dvostranacki sistem u VB, francuska, vecinski tip ?
[/quote]
sve moras nista se ne preskace
sistem parlamentarne vlade (ograničena monarhija, orleanski parlamentarizam, parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist zakonodavne vlasti, parlamentarizam u Njemačkoj, savremeni parlamentarizam ili parlamentarizam poremećene ravnoteže u korist izvršne vlasti, polupredsjednički sistem), jel iz parlamentarizma pita jos osim ovoga, jer imam informaciju od par kolega da se pitaju i temeljna obiljezva, dvostranacki sistem u VB, francuska, vecinski tip ?
[/quote]
sve moras nista se ne preskace
-
hare_krishna
- Posts: 659
- Joined: 11 Oct 2009, 21:05
Ma 7. se ne uci, znaci 100%, a sad bas ne znam na sta se odnosi prvo pitanje, ucis po pitanjima sa prve stranice i ako nesto nisi sigurna u vezi pitanja provjeri u postu kolege Daks-a:
http://:cenzura:/forum/index.php/topic,47.6180.html
http://:cenzura:/forum/index.php/topic,47.6180.html
MODERNA FEDERALISTIČKA TEEORIJA
U ustavnopravnoj i političkoj teoriji brojni su pisci koji federalizmu odriču svako značenje i utjecaj na zbiljsko odvijanje političkog procesa, ili takav utjecaj određuju izrazito negativno. Tako je američki pisac William Riker u svojoj knjizi "Federalizam: izvori, djelovanje,znakovitost", objavljenoj 1960. god., zaključio kako federalizam u najvećem broju slučajeva znači samo prikrivanje dominacije ostvarene osvajanjima, sredstvo inkorporacije podvrgnutih zemalja u imperijalna carstva (kao primjerice u Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji), dok u drugim državama služi za ostvarivanje neopravdanih povlastica određenih manjina, kao što su to u SAD južnjački segregacionisti. Za razvitak, pak, demokratskih političkih odnosa i opći napredak federalizam, prema Rikeru, nije od nikakvog utjecaja. Slično zaključuje britanski autor S. Rufus Davis u svojoj knjizi o federalističkim teorijama i njihovu utjecaju, objavljenoj 1978. god.
Nasuprot tome, federalistička teorija u svim je razdobljima naglašavala značenje federativnog načela kao organizacijskog pravila koje omogućava sporazumno i mirno udruživanje političkih zajednica u šire zajednice, u kojima mogu ostvariti određene zajedničke interese, ali i očuvati svoju samostojnost i cjelovitost, te zajednički odlučivati o svojim interesima na ravnopravnim osnovama.
Sami izrazi federalizam,federacija i konfederacija imaju korijene u latinskoj riječi foedus, koji znači savez, a neki je autori povezuju s riječi fides, vjera, povjerenje. No, puno značenje pojma, prema Elazaru, još bolje rasvjetljava hebrejska riječ za savez, brit, koja je istodobno sinonim za shalom, mir, dakle mirni savez zasnovan ugovorom ili zavjetom.
U biti, dakle, federativno uređenje će biti zasnovano na ravnopravnosti sudionika, poštivanju temeljnog sporazuma o stvaranju zajednice, uzajamnom priznavanju integriteta svakog člana zajednice, poštivanju različitosti i mirnom i sporazumnom rješavanju sukoba interesa.
U tome je upravo srž federalističke teorije koja živi i ponovno se javlja u povijesti unatoč tolikim primjerima dominacije i nasilja kao sredstva "prisajedinjavanja", zapravo osvajanja tuđih država. Takvoj je teoriji stran svaki sustav dominacije jedne ili više udruženih zajednica nad drugima, te pokušaji ostvarivanja dominacije ugrožavaju i razaraju samu prirodu saveza.
Federalistička teorija polazi od stajališta o mogućnosti razboritog uređenja odnosa unutar svake političke zajednice i između različitkih političkih zajednica. To je u zbirci Federalist Alexandar Hamilton izrazio postavljajući sljedeće pitanje: "... jesu li ljudska društva doista sposobna, ili to nisu, uspostaviti dobar sustav vladavine na temelju promišljanja i izbora, ili su pak zauvijek osuđena da, u pogledu svog političkog uređenja, ovise o slučajnosti i sili".
Time je Hamilton ukazao na bit nastojanja američkih utemeljitelja da građenje ustavnih institucija u mirnom i demokratskom smjeru razvitka.
Takav pristup dobro pokazuje kako su pogrešne interpretacije "Federalista", a posebice Hamiltonova doprinosa, kao isključivo centralistički orijentiranog djela. Umjesto toga, kako pokazuje suvremeni američki pisac Vincent Ostrom, značenje i pravi smisao "Federalista" jest u nastojanju da se pronađe i uspostavi poredak ustavne vladavine koji bi omogućio slobodu i demokraciju, u političkom sustavu kojeg taj autor naziva samoupravom (self- government).
Zbog toga središnji dio "Federalista" su razmatranja o "načelima političke arhitekture", to jest uređenju ustavnih institucija na način koji bi omogućio njihovu djelotvornost u ograničavanju vlasti, što je svrha federalizma, kao i diobe vlasti.
Rasprave i sukobljavanje "federalista" i "antifederalista" oko američkog Ustava, imala su prema Ostromu u prvom redu smisao sukobljavanja protivnika i pristaša modela koji bi ograničio moć i usmjerio razvitak središnje vlasti na način koji ne bi bio prijetnja lokalnoj samoupravi i slobodama građana.
No, i najodanije pristaše federalističke teorije, kao što su Elazar i Ostrom, upozoravaju kako postoje političke zajednice gdje su otvoreni ili latentni konflikti interesa toliko zaoštreni da se pitanje suvereniteta ne može zaobići kao u američkom primjeru. Ako u federativnim državama postoji stanje "pritajenog ratovanja" između pojedinih sastavnih dijelova zbog nastojanja jednih da ostvare dominaciju nad drugima, tada se takve zajednice ne mogu održati na federalističkim načelima.
"Federalist" opisjue situaciju u kojoj bi jedna federativna država pokušala silom nametnuti svoju dominaciju drugima. James Madison, tog dijela zbirke, očekuje da će u tom slučaju ostale države stvoriti koaliciju koja će prisiliti agresora da se vrati u ustavne okvire. Time su autori Federalista zapravo postavili krajnji kriterij djelotvornosti i stvarne zasnovanosti federativnog uređenja na zajednici interesa- tamo gdje se takav oblik suprotstavljanja dominacije ne javlja, nema zbiljske osnove za postojanje federacije, i ona se pretvara ili u imperij pod dominacijom nadmoćne sile, ili se raspada.
To pokazuje niz primjera neuspjelih federacija u Africi i Aziji, posebice polovicom 20. st., ali najbolji prijer jesu komunističke federacije, jer nisu uspjele osigurati nacionalnu ravnopravnost, niti su se pokazale sposobnim mirnim putem transformirati u saveze, odnosno razdružiti.
Općenito je mirno razdruživanje federacija iznimno rijedak slučaj tijekom povijesti, tako da razdruživanje Češke od Slovačke Republike 1992. god. čini iznimku u svjetskim razmjerima, jer je i pri raspadu Sovjetskog Saveza došlo do niza, istina ograničenih ratova. Oni su se razišli poštivajući federalistička teorijska načela mirnog rješavanja sporova.
U ustavnopravnoj i političkoj teoriji brojni su pisci koji federalizmu odriču svako značenje i utjecaj na zbiljsko odvijanje političkog procesa, ili takav utjecaj određuju izrazito negativno. Tako je američki pisac William Riker u svojoj knjizi "Federalizam: izvori, djelovanje,znakovitost", objavljenoj 1960. god., zaključio kako federalizam u najvećem broju slučajeva znači samo prikrivanje dominacije ostvarene osvajanjima, sredstvo inkorporacije podvrgnutih zemalja u imperijalna carstva (kao primjerice u Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji), dok u drugim državama služi za ostvarivanje neopravdanih povlastica određenih manjina, kao što su to u SAD južnjački segregacionisti. Za razvitak, pak, demokratskih političkih odnosa i opći napredak federalizam, prema Rikeru, nije od nikakvog utjecaja. Slično zaključuje britanski autor S. Rufus Davis u svojoj knjizi o federalističkim teorijama i njihovu utjecaju, objavljenoj 1978. god.
Nasuprot tome, federalistička teorija u svim je razdobljima naglašavala značenje federativnog načela kao organizacijskog pravila koje omogućava sporazumno i mirno udruživanje političkih zajednica u šire zajednice, u kojima mogu ostvariti određene zajedničke interese, ali i očuvati svoju samostojnost i cjelovitost, te zajednički odlučivati o svojim interesima na ravnopravnim osnovama.
Sami izrazi federalizam,federacija i konfederacija imaju korijene u latinskoj riječi foedus, koji znači savez, a neki je autori povezuju s riječi fides, vjera, povjerenje. No, puno značenje pojma, prema Elazaru, još bolje rasvjetljava hebrejska riječ za savez, brit, koja je istodobno sinonim za shalom, mir, dakle mirni savez zasnovan ugovorom ili zavjetom.
U biti, dakle, federativno uređenje će biti zasnovano na ravnopravnosti sudionika, poštivanju temeljnog sporazuma o stvaranju zajednice, uzajamnom priznavanju integriteta svakog člana zajednice, poštivanju različitosti i mirnom i sporazumnom rješavanju sukoba interesa.
U tome je upravo srž federalističke teorije koja živi i ponovno se javlja u povijesti unatoč tolikim primjerima dominacije i nasilja kao sredstva "prisajedinjavanja", zapravo osvajanja tuđih država. Takvoj je teoriji stran svaki sustav dominacije jedne ili više udruženih zajednica nad drugima, te pokušaji ostvarivanja dominacije ugrožavaju i razaraju samu prirodu saveza.
Federalistička teorija polazi od stajališta o mogućnosti razboritog uređenja odnosa unutar svake političke zajednice i između različitkih političkih zajednica. To je u zbirci Federalist Alexandar Hamilton izrazio postavljajući sljedeće pitanje: "... jesu li ljudska društva doista sposobna, ili to nisu, uspostaviti dobar sustav vladavine na temelju promišljanja i izbora, ili su pak zauvijek osuđena da, u pogledu svog političkog uređenja, ovise o slučajnosti i sili".
Time je Hamilton ukazao na bit nastojanja američkih utemeljitelja da građenje ustavnih institucija u mirnom i demokratskom smjeru razvitka.
Takav pristup dobro pokazuje kako su pogrešne interpretacije "Federalista", a posebice Hamiltonova doprinosa, kao isključivo centralistički orijentiranog djela. Umjesto toga, kako pokazuje suvremeni američki pisac Vincent Ostrom, značenje i pravi smisao "Federalista" jest u nastojanju da se pronađe i uspostavi poredak ustavne vladavine koji bi omogućio slobodu i demokraciju, u političkom sustavu kojeg taj autor naziva samoupravom (self- government).
Zbog toga središnji dio "Federalista" su razmatranja o "načelima političke arhitekture", to jest uređenju ustavnih institucija na način koji bi omogućio njihovu djelotvornost u ograničavanju vlasti, što je svrha federalizma, kao i diobe vlasti.
Rasprave i sukobljavanje "federalista" i "antifederalista" oko američkog Ustava, imala su prema Ostromu u prvom redu smisao sukobljavanja protivnika i pristaša modela koji bi ograničio moć i usmjerio razvitak središnje vlasti na način koji ne bi bio prijetnja lokalnoj samoupravi i slobodama građana.
No, i najodanije pristaše federalističke teorije, kao što su Elazar i Ostrom, upozoravaju kako postoje političke zajednice gdje su otvoreni ili latentni konflikti interesa toliko zaoštreni da se pitanje suvereniteta ne može zaobići kao u američkom primjeru. Ako u federativnim državama postoji stanje "pritajenog ratovanja" između pojedinih sastavnih dijelova zbog nastojanja jednih da ostvare dominaciju nad drugima, tada se takve zajednice ne mogu održati na federalističkim načelima.
"Federalist" opisjue situaciju u kojoj bi jedna federativna država pokušala silom nametnuti svoju dominaciju drugima. James Madison, tog dijela zbirke, očekuje da će u tom slučaju ostale države stvoriti koaliciju koja će prisiliti agresora da se vrati u ustavne okvire. Time su autori Federalista zapravo postavili krajnji kriterij djelotvornosti i stvarne zasnovanosti federativnog uređenja na zajednici interesa- tamo gdje se takav oblik suprotstavljanja dominacije ne javlja, nema zbiljske osnove za postojanje federacije, i ona se pretvara ili u imperij pod dominacijom nadmoćne sile, ili se raspada.
To pokazuje niz primjera neuspjelih federacija u Africi i Aziji, posebice polovicom 20. st., ali najbolji prijer jesu komunističke federacije, jer nisu uspjele osigurati nacionalnu ravnopravnost, niti su se pokazale sposobnim mirnim putem transformirati u saveze, odnosno razdružiti.
Općenito je mirno razdruživanje federacija iznimno rijedak slučaj tijekom povijesti, tako da razdruživanje Češke od Slovačke Republike 1992. god. čini iznimku u svjetskim razmjerima, jer je i pri raspadu Sovjetskog Saveza došlo do niza, istina ograničenih ratova. Oni su se razišli poštivajući federalistička teorijska načela mirnog rješavanja sporova.