PFSA: Međunarodno privatno pravo
STO SE TICE PRAVNI POLOZAJ STRANCA OVO JE I VISE NEGO DOVOLJNO... RESTRIKCIJE MATERIJALNOPRAVNE PRIRODE
Ogranicenja koja mogu da pogadjaju strance i danas postoje u uporednom pravu. Ta su ogranicenja prisutna u sferi javnih i politickih prava ima ih i u sferi privatnih prava.
PRAVNA PRIRODA NORMI
Norme o dostupnosti pojedinih privatnih prava strancima, odnosno ogranicenjima tih prava svaka drzava donosi na osnovu svog teritorijalnog suvereniteta, koji joj daje vlast nad osobama i stvarima na njenoj teritoriji.
Kada je u pitanju reguliranje ove materije medjunarodnim ugovorima izmedju razlicitih drzava , na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi najveci znacaj ima klauzula najveceg povlastenja i klauzula nacionalnog tretmana.
-Klauzula najveceg povlastenja- je ugovorna klauzula kojom se svaka drzava ugovornica obavezuje da drzavljanima druge ugovornice osigura najpovoljni tretman. Ova klauzula cilja na izjednacavanje polozaja drzavljana razlicitih zemalja u domacoj drzavi i time prosirenje osnova reciprociteta.
-Klauzula nacionalnog tretmana-ima veci znacaj ali manju upotrebu. Ovom se klauzulom drzavljani zemalja ugovornica izjednacavaju u pogledu dostupnosti nekih prava sa domacim drzavljanima.
PRAVNI IZVORI
Kao vaznije izvore normi o pravima stranaca za nase pravo, pored ustavnih normi, treba spomenuti propise o kretanju i boravku stranaca, propise iz oblasti vlasnickopravnih odnosa, privrednih drustava, stranih ulaganja, intelektualnog vlasnistva i sl.
KATEGORIZACIJA PRIVATNIH PRAVA STRANACA
Najznacajnija kategorizacija privatnih prava stranaca jeste ona koja se bazira na njihovoj dostupnosti strancima.
1.-opsta ili bezuvjetna prava- privatna prava strancima dostupna pod istim uvjetom kao i domacim drzavljanima. Npr. Pravo stranca da stupi u brak na domacoj teritoriji pred domacim organima, da bude subjekt najveceg broja obligacioni odnosa, kao i stvarnopravnih odnosa povodom stvari.
2.-ako je izvjesno pravo relativno ili uvjetno dostupno to znaci da ga stranac moze steci i vrsiti samo pod narocitim uvjetima koji se od domacih drzavljana ne traze. Najcesce se kao takvi uvjeti javljaju npr. Uzajamnost (reciprocitet) sa strancevom drzavom u pogledu uzivanja istih prava u doticnoj stranoj zemlji nasih drzavljana, ili npr. Domicil stranca na domacoj tertoriji, ili pak predhodno odobrenje nadleznog organa domace drzave. Tako se npr.strancevo pravo da nasljedi cesto uvjetuje reciprocitetom u odnosu na njegovu drzavu u pogledu istog pitanja.
3.-ako neko privatno pravo stranac u domacoj drzavi ne moze steci nazivamo ga nedostupnim pravom, sto znaci da nije moguca pojava stranog elementa u subjektu privatnopravnih odnosa koji bi ciljali na sticanje takvih prava. U nekim zemljama je to slucaj sa sticanjem prava vlasnistva na nekretninama koja se nalaze na domacoj teritoriji.
DOSTUPNOST POJEDINIH PRIVATNIH PRAVA STRANCIMA (pitanja osobnog statusa)
FIZICKE OSOBE- prema nasem ZMPP nakon odredbe u kojoj je propisano da je za pravnu i poslovnu sposobnost fizicke osobe mjerodavno pravo drzave ciji je on drzavljanin. Slijedi odredba u kojoj stoji da je fizicka osoba koja je poslovno nesposobna po svom nacionalnom pravu ipak poslovno sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza.
PRAVNE OSOBE-BiH danas ima veuma liberalne propise koji se odnose na poslovanje stranih pravni osoba.
Osnovno pravilo koje se odnosi na pravni rezim stranaca kao ulagaca u privredi BiH zapravo je klauzula nacionalnog tretmana sadrzana u Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. Prema kojoj strani ulagaci imaju ista prava kao i rezidenti BiH (cl.8)
PORODICNA PRAVA
Pravo na sklapanje braka je jedno od opstih ljudskih prava, dostupno je strancima jednako kao i domacim drzavljanima.
U nasem pravu premda o tome nema izricitih propisa pravo na sklapanje braka je opste pravo, bez obzira dali se radi o braku izmedju stranaca ili izmedju stranca i drzavljanina BiH. Posto se kod sklapanja takvih brakova mora primjeniti nacionalno pravo buducih supruznika, u praksi bi moglo da se desi da strancevo pravo sadrzi neka ogranicenja koja bi mogla komplicirati zakljucenje braka. U takvim slucajevima princip se mjenja. Bitno je da takva ogranicenja ne sadrzi nase pravo i da u tom smislu nema diskriminacije prema strancu. Jedino sto nasi organi ne bi tolerisali to su apsolutne bracne smetnje predvidjene u nasem porodicnom zakonu to su ( krvno srodstvo, raniji brak i nesposobnost za rasudjivanje.
Pravo stranca na usvojenje- Sto se tice mogucnosti da stranca pred nasim organima usvoji usvojitelj koji je nas drzavljanin. To je pravo za stranca opste bez ogranicenja i uvjetovanja.
U FBiH je 2005 god. Stupio na snagu Porodicni zakon FBiH Usvojilac moze biti i strani drzavljanin, ako je usvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne moze biti usvojeno u BiH.
Prava stranca na starateljstvo- U doktrini se predlaze da se ovo pravo ucini dostupnim samo strancima koji imaju domicil na domacoj teritoriji, sto u izvjesnoj mjeri garantira nadzor domace drzave nad obavljanjem starateljske funkcije.
NASLJEDNA PRAVA STRANACA I STVARNA PRAVA STRANACA
Nasljedna prava stranca- prema nasem pravu stranac moze raspolagati imovinom mortis causae preko testamenta, ali ne i ugovora o nasljedjivanju. U tom pogledu je dakle izjednacen sa nasim drzavljanima.
Sto se tice pokretnih stvari treba prihvatiti stanoviste po kojem je to pravo za strance opste, dostupno u principu bez ogranicenja.
Sto se tice nasljedjivanja nekretnina to je pravo ranije bilo dostupno i uvjetovano reciprocitetom. Prema cl.91 u kojoj se govori o mogucnosti izuzetnog ogranicavanja prava sticanja vlasnistva na nekretninama reciprocitetom, premda se on odnosi na sticanje medju zivima.
Zakon o vlasnickopravnim odnosima FBiH iz 1998 vratio sticanje vlasnistva na nekretninama u kategoriji relativno dostupnog prava strancima.
-predvidje uvjet za strane pravne i fizicke osobe je obavljanje djelatnosti u FBiH, ako je taj uslov ispunjen strana pravna fizicka osoba moze biti nosilac prava vlasnistva na zgradama, poslovne prostorije , stanovima i stambenim zgradama.te gradjevinskom zemljistu....
Ogranicenja koja mogu da pogadjaju strance i danas postoje u uporednom pravu. Ta su ogranicenja prisutna u sferi javnih i politickih prava ima ih i u sferi privatnih prava.
PRAVNA PRIRODA NORMI
Norme o dostupnosti pojedinih privatnih prava strancima, odnosno ogranicenjima tih prava svaka drzava donosi na osnovu svog teritorijalnog suvereniteta, koji joj daje vlast nad osobama i stvarima na njenoj teritoriji.
Kada je u pitanju reguliranje ove materije medjunarodnim ugovorima izmedju razlicitih drzava , na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi najveci znacaj ima klauzula najveceg povlastenja i klauzula nacionalnog tretmana.
-Klauzula najveceg povlastenja- je ugovorna klauzula kojom se svaka drzava ugovornica obavezuje da drzavljanima druge ugovornice osigura najpovoljni tretman. Ova klauzula cilja na izjednacavanje polozaja drzavljana razlicitih zemalja u domacoj drzavi i time prosirenje osnova reciprociteta.
-Klauzula nacionalnog tretmana-ima veci znacaj ali manju upotrebu. Ovom se klauzulom drzavljani zemalja ugovornica izjednacavaju u pogledu dostupnosti nekih prava sa domacim drzavljanima.
PRAVNI IZVORI
Kao vaznije izvore normi o pravima stranaca za nase pravo, pored ustavnih normi, treba spomenuti propise o kretanju i boravku stranaca, propise iz oblasti vlasnickopravnih odnosa, privrednih drustava, stranih ulaganja, intelektualnog vlasnistva i sl.
KATEGORIZACIJA PRIVATNIH PRAVA STRANACA
Najznacajnija kategorizacija privatnih prava stranaca jeste ona koja se bazira na njihovoj dostupnosti strancima.
1.-opsta ili bezuvjetna prava- privatna prava strancima dostupna pod istim uvjetom kao i domacim drzavljanima. Npr. Pravo stranca da stupi u brak na domacoj teritoriji pred domacim organima, da bude subjekt najveceg broja obligacioni odnosa, kao i stvarnopravnih odnosa povodom stvari.
2.-ako je izvjesno pravo relativno ili uvjetno dostupno to znaci da ga stranac moze steci i vrsiti samo pod narocitim uvjetima koji se od domacih drzavljana ne traze. Najcesce se kao takvi uvjeti javljaju npr. Uzajamnost (reciprocitet) sa strancevom drzavom u pogledu uzivanja istih prava u doticnoj stranoj zemlji nasih drzavljana, ili npr. Domicil stranca na domacoj tertoriji, ili pak predhodno odobrenje nadleznog organa domace drzave. Tako se npr.strancevo pravo da nasljedi cesto uvjetuje reciprocitetom u odnosu na njegovu drzavu u pogledu istog pitanja.
3.-ako neko privatno pravo stranac u domacoj drzavi ne moze steci nazivamo ga nedostupnim pravom, sto znaci da nije moguca pojava stranog elementa u subjektu privatnopravnih odnosa koji bi ciljali na sticanje takvih prava. U nekim zemljama je to slucaj sa sticanjem prava vlasnistva na nekretninama koja se nalaze na domacoj teritoriji.
DOSTUPNOST POJEDINIH PRIVATNIH PRAVA STRANCIMA (pitanja osobnog statusa)
FIZICKE OSOBE- prema nasem ZMPP nakon odredbe u kojoj je propisano da je za pravnu i poslovnu sposobnost fizicke osobe mjerodavno pravo drzave ciji je on drzavljanin. Slijedi odredba u kojoj stoji da je fizicka osoba koja je poslovno nesposobna po svom nacionalnom pravu ipak poslovno sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza.
PRAVNE OSOBE-BiH danas ima veuma liberalne propise koji se odnose na poslovanje stranih pravni osoba.
Osnovno pravilo koje se odnosi na pravni rezim stranaca kao ulagaca u privredi BiH zapravo je klauzula nacionalnog tretmana sadrzana u Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. Prema kojoj strani ulagaci imaju ista prava kao i rezidenti BiH (cl.8)
PORODICNA PRAVA
Pravo na sklapanje braka je jedno od opstih ljudskih prava, dostupno je strancima jednako kao i domacim drzavljanima.
U nasem pravu premda o tome nema izricitih propisa pravo na sklapanje braka je opste pravo, bez obzira dali se radi o braku izmedju stranaca ili izmedju stranca i drzavljanina BiH. Posto se kod sklapanja takvih brakova mora primjeniti nacionalno pravo buducih supruznika, u praksi bi moglo da se desi da strancevo pravo sadrzi neka ogranicenja koja bi mogla komplicirati zakljucenje braka. U takvim slucajevima princip se mjenja. Bitno je da takva ogranicenja ne sadrzi nase pravo i da u tom smislu nema diskriminacije prema strancu. Jedino sto nasi organi ne bi tolerisali to su apsolutne bracne smetnje predvidjene u nasem porodicnom zakonu to su ( krvno srodstvo, raniji brak i nesposobnost za rasudjivanje.
Pravo stranca na usvojenje- Sto se tice mogucnosti da stranca pred nasim organima usvoji usvojitelj koji je nas drzavljanin. To je pravo za stranca opste bez ogranicenja i uvjetovanja.
U FBiH je 2005 god. Stupio na snagu Porodicni zakon FBiH Usvojilac moze biti i strani drzavljanin, ako je usvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne moze biti usvojeno u BiH.
Prava stranca na starateljstvo- U doktrini se predlaze da se ovo pravo ucini dostupnim samo strancima koji imaju domicil na domacoj teritoriji, sto u izvjesnoj mjeri garantira nadzor domace drzave nad obavljanjem starateljske funkcije.
NASLJEDNA PRAVA STRANACA I STVARNA PRAVA STRANACA
Nasljedna prava stranca- prema nasem pravu stranac moze raspolagati imovinom mortis causae preko testamenta, ali ne i ugovora o nasljedjivanju. U tom pogledu je dakle izjednacen sa nasim drzavljanima.
Sto se tice pokretnih stvari treba prihvatiti stanoviste po kojem je to pravo za strance opste, dostupno u principu bez ogranicenja.
Sto se tice nasljedjivanja nekretnina to je pravo ranije bilo dostupno i uvjetovano reciprocitetom. Prema cl.91 u kojoj se govori o mogucnosti izuzetnog ogranicavanja prava sticanja vlasnistva na nekretninama reciprocitetom, premda se on odnosi na sticanje medju zivima.
Zakon o vlasnickopravnim odnosima FBiH iz 1998 vratio sticanje vlasnistva na nekretninama u kategoriji relativno dostupnog prava strancima.
-predvidje uvjet za strane pravne i fizicke osobe je obavljanje djelatnosti u FBiH, ako je taj uslov ispunjen strana pravna fizicka osoba moze biti nosilac prava vlasnistva na zgradama, poslovne prostorije , stanovima i stambenim zgradama.te gradjevinskom zemljistu....
(str.169-180 PMPP)
MEDJUNARODNA PRAVNA POMOC
Podrazumjeva saradnju izmedju organa razlicitih drzava u medjunarodnom pravnom prometu. Kada organi (sudski ili drugi) jedne drzave vode postupak u stvarima koje su inostrano obiljezene, cesto ce se ukazati potreba za obavljane odredjenih procesni radnji na teritoriji neke druge drzave. S obzirom da drzavni organi mogu obavljati procesne radnje samo na svom podrucju, u takvoj je situaciji neophodna saradnja organa strane drzave.
OSNOV ZA UKAZIVANJE PRAVNE POMOCI
Domaci organ ukazuje pravnu pomoc organima stranih drzava ukoliko je to predvidjeno bilateralnim ili multilateralnim medjunarodnim ugovorom, kada dakle postoji tzv.diplomatski reciprocitet, ali i onda kada odnos reciprociteta u tom pogledu postoji u praksi dviju drzava makar i nije garantiran medjunarodnim ugovorom, kada dakle postoji tzv. Fakticki reciprocitet. U slucaju sumnje reciprociteta misljenje daje ministarstvo pravosudja.
REGULIRANJE MEDJUNARODNE PRAVNE POMOCI (ZNACAJ HASKIH KONVENCIJA)
Nacin pruzanja medjunarodne pravne pomoci uredjuje se dvostarnim i visestranim medjunarodnim konvencijama, kao i internim zakonima drzava. Medju visestranim konvencijama koje vezuju BIH za ovu oblast svakako su najzancajnije
-Haska konvencija o gradjanskom sudskom postupku 1954
-Haska konvencija o olaksanju medjunarodnog pristupa sudovima 1980
-Haska konvencija o ukidanju potrebe legalizacije javnih starnih isprava...
( ovdje reci lex specialis derogat legi generali- vratiti se u skripti ima)
Postupak koji se primjenjuje kod pruzanja medjunarodne pravne pomoci u gradjanskim stvarima uredjen je unutrasnjim izvorima gradjanskog procesnog prava. U BIH to su entitetski zakoni o parnicnom postupku.
NACIN KOMUNICIRANJA DOMACI I STRANIH ORGANA
Prilikom trazenja odnosno ukazivanja medjunarodne pravne pomoci organi razlicitih drzava mogu komunicirati neposredno i posredno.
Neposredna komunikacija postoji kada se npr. Nas sud obraca direktno stranom sudu s molbom da on provede neku procesnu radnju (saslusanje svjedoka ili. Sl.) ili izvrsi dostavljanje nekog akta (npr.tuzbe)
Posredan nacin opstenja podrazumjeva da se kontakt izmedju domaceg i stranog suda uspostavlja posredstvom drugih drzavnih organa. Ovakav nacin opstenja je pravilo i primjenjuje se uvijek kad medjunarodni ugovor ne predvidja neko drugo rjesenje.
Danas se primjenjuju tri varijante posredne komunikacije:
-Opstenje diplomatskim putem je po pravilu najslozenije, najskuplje i najsporije. ( Ovaj nacin komunikacije prakticno znaci da ce npr. Nas sud zamolnicu kojom se trazi dostavljanje ili izvodjenje dokaza u inostranstvu sa potrebnim prilozima dostaviti Ministarstvu pravde BiH, koje ce je proslijediti nasem diplomatskom predstavnistvu u odnosnoj stranoj zemlji, a ovo dalje Ministarstvu vanjskih poslova te zemlje, koje ce je uputiti nadleznom sudu )
-Konzularni put opstenja kod medjunarodne pravne pomoci jednostavniji i brzi. On se odvija na liniji DOMACI SUD-DOMACE MISNISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA-NAS KONZUL U STRANOJ DRZAVI-ODGOVARAJUCI STRANI ORGAN.
-Komunikacija posredstvom posebnih organa noviji nacin komunikacije.
ZAMOLNICA
Pismeni akt kojim se trazi pruzanje pravne pomoci. O formi i sadrzini zamolnice vrijede pravila medjunarodnih ugovora koji su na snazi u BIH. U odsustvu medjunarodnog ugovora na formu kao i na sadrzinu zamolnice se primjenjuje kolizioni princip locus regit actum, sto znaci da su u tom smislu mjerodavni propisi zemlje u kojoj je zamolnica sastavljena, dakle zemlje moliteljice. Pravilo je da se i pitanje forme i sadrzine zamolnice detaljno uredjuju bilateralnim ugovorima. Opste pravilo je da zamolnica mora biti sastavljena na jeziku zamoljene drzave, a u suprotnom mora biti prilozen ovjeren prevod na jeziku zamoljene drzave.
DOSTAVLJANE AKATA OSOBAMA U INOSTRANSTVU
Tako Zakon o parnicnom postupku FBiH propisuje da se u odsustvu ugovorenog rezima dostavljanje osobama ili ustanovama u inostranstvu, te strancima koji uzivaju pravo imuniteta vrsi diplomatskim putem, dok se dostavljanje drzavljanima BiH u inostranstvu vrsi ili postom ili preko nadleznog konzularnog ili diplomatskog predstavnistva BiH u toj drzavi (Cl.338)
IZVODJENJE PROCESNIH RADNJI U INOSTRANSTVU
U pogledu forme izvodjenja procesnih radnji pred starnim sudom vrijedi takodjer princip primjene legis fori, sto znaci da ce se za uvidaj, saslusanje svjedoka pribavljanje neke isprave i sl. Provesti u postupak koji propisuje zakon ZAMOLJENE drzave. Cl 416 ZPP odn.RS
IMA SLUCAJEVA U KOJIMA CE PRAVNA POMOC STRANOM SUDU BITI USKRACENA, A ZAMOLNICA ODBIJENA. Uzroci za takav postupak domaceg organa su:
FORMALNOPRAVNI RAZLOZI-zamolnica nije propisano ovjerena ili ne sadrzi sve potrebne podatke za ukazivanje pravne pomoci.
NEPOSTOJANJE RECIPROCITETA-Pruzanje medjunarodne pravne pomoci uvjetovano je reciprocitetom sa drzavama iz koje zamolnica dolazi.
UGROZAVANJE JAVNOG PORETKA-Nece se izvrsiti zamoljena radnja ukoliko bi njeno izvrsenje dovelo u pitanje temeljna nacela domaceg pravnog poretka.
MEDJUNARODNA PRAVNA POMOC
Podrazumjeva saradnju izmedju organa razlicitih drzava u medjunarodnom pravnom prometu. Kada organi (sudski ili drugi) jedne drzave vode postupak u stvarima koje su inostrano obiljezene, cesto ce se ukazati potreba za obavljane odredjenih procesni radnji na teritoriji neke druge drzave. S obzirom da drzavni organi mogu obavljati procesne radnje samo na svom podrucju, u takvoj je situaciji neophodna saradnja organa strane drzave.
OSNOV ZA UKAZIVANJE PRAVNE POMOCI
Domaci organ ukazuje pravnu pomoc organima stranih drzava ukoliko je to predvidjeno bilateralnim ili multilateralnim medjunarodnim ugovorom, kada dakle postoji tzv.diplomatski reciprocitet, ali i onda kada odnos reciprociteta u tom pogledu postoji u praksi dviju drzava makar i nije garantiran medjunarodnim ugovorom, kada dakle postoji tzv. Fakticki reciprocitet. U slucaju sumnje reciprociteta misljenje daje ministarstvo pravosudja.
REGULIRANJE MEDJUNARODNE PRAVNE POMOCI (ZNACAJ HASKIH KONVENCIJA)
Nacin pruzanja medjunarodne pravne pomoci uredjuje se dvostarnim i visestranim medjunarodnim konvencijama, kao i internim zakonima drzava. Medju visestranim konvencijama koje vezuju BIH za ovu oblast svakako su najzancajnije
-Haska konvencija o gradjanskom sudskom postupku 1954
-Haska konvencija o olaksanju medjunarodnog pristupa sudovima 1980
-Haska konvencija o ukidanju potrebe legalizacije javnih starnih isprava...
( ovdje reci lex specialis derogat legi generali- vratiti se u skripti ima)
Postupak koji se primjenjuje kod pruzanja medjunarodne pravne pomoci u gradjanskim stvarima uredjen je unutrasnjim izvorima gradjanskog procesnog prava. U BIH to su entitetski zakoni o parnicnom postupku.
NACIN KOMUNICIRANJA DOMACI I STRANIH ORGANA
Prilikom trazenja odnosno ukazivanja medjunarodne pravne pomoci organi razlicitih drzava mogu komunicirati neposredno i posredno.
Neposredna komunikacija postoji kada se npr. Nas sud obraca direktno stranom sudu s molbom da on provede neku procesnu radnju (saslusanje svjedoka ili. Sl.) ili izvrsi dostavljanje nekog akta (npr.tuzbe)
Posredan nacin opstenja podrazumjeva da se kontakt izmedju domaceg i stranog suda uspostavlja posredstvom drugih drzavnih organa. Ovakav nacin opstenja je pravilo i primjenjuje se uvijek kad medjunarodni ugovor ne predvidja neko drugo rjesenje.
Danas se primjenjuju tri varijante posredne komunikacije:
-Opstenje diplomatskim putem je po pravilu najslozenije, najskuplje i najsporije. ( Ovaj nacin komunikacije prakticno znaci da ce npr. Nas sud zamolnicu kojom se trazi dostavljanje ili izvodjenje dokaza u inostranstvu sa potrebnim prilozima dostaviti Ministarstvu pravde BiH, koje ce je proslijediti nasem diplomatskom predstavnistvu u odnosnoj stranoj zemlji, a ovo dalje Ministarstvu vanjskih poslova te zemlje, koje ce je uputiti nadleznom sudu )
-Konzularni put opstenja kod medjunarodne pravne pomoci jednostavniji i brzi. On se odvija na liniji DOMACI SUD-DOMACE MISNISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA-NAS KONZUL U STRANOJ DRZAVI-ODGOVARAJUCI STRANI ORGAN.
-Komunikacija posredstvom posebnih organa noviji nacin komunikacije.
ZAMOLNICA
Pismeni akt kojim se trazi pruzanje pravne pomoci. O formi i sadrzini zamolnice vrijede pravila medjunarodnih ugovora koji su na snazi u BIH. U odsustvu medjunarodnog ugovora na formu kao i na sadrzinu zamolnice se primjenjuje kolizioni princip locus regit actum, sto znaci da su u tom smislu mjerodavni propisi zemlje u kojoj je zamolnica sastavljena, dakle zemlje moliteljice. Pravilo je da se i pitanje forme i sadrzine zamolnice detaljno uredjuju bilateralnim ugovorima. Opste pravilo je da zamolnica mora biti sastavljena na jeziku zamoljene drzave, a u suprotnom mora biti prilozen ovjeren prevod na jeziku zamoljene drzave.
DOSTAVLJANE AKATA OSOBAMA U INOSTRANSTVU
Tako Zakon o parnicnom postupku FBiH propisuje da se u odsustvu ugovorenog rezima dostavljanje osobama ili ustanovama u inostranstvu, te strancima koji uzivaju pravo imuniteta vrsi diplomatskim putem, dok se dostavljanje drzavljanima BiH u inostranstvu vrsi ili postom ili preko nadleznog konzularnog ili diplomatskog predstavnistva BiH u toj drzavi (Cl.338)
IZVODJENJE PROCESNIH RADNJI U INOSTRANSTVU
U pogledu forme izvodjenja procesnih radnji pred starnim sudom vrijedi takodjer princip primjene legis fori, sto znaci da ce se za uvidaj, saslusanje svjedoka pribavljanje neke isprave i sl. Provesti u postupak koji propisuje zakon ZAMOLJENE drzave. Cl 416 ZPP odn.RS
IMA SLUCAJEVA U KOJIMA CE PRAVNA POMOC STRANOM SUDU BITI USKRACENA, A ZAMOLNICA ODBIJENA. Uzroci za takav postupak domaceg organa su:
FORMALNOPRAVNI RAZLOZI-zamolnica nije propisano ovjerena ili ne sadrzi sve potrebne podatke za ukazivanje pravne pomoci.
NEPOSTOJANJE RECIPROCITETA-Pruzanje medjunarodne pravne pomoci uvjetovano je reciprocitetom sa drzavama iz koje zamolnica dolazi.
UGROZAVANJE JAVNOG PORETKA-Nece se izvrsiti zamoljena radnja ukoliko bi njeno izvrsenje dovelo u pitanje temeljna nacela domaceg pravnog poretka.