[quote="armin_student"]
prof mi je prosli put postavio potpitanje iz francuske, odluke kabineta tj koja je prva i najvaznija odluka kabineta.. ja sam odg ono za miniskatrsko vijece bla bla kaze nije i oborio me :/ rekao mi je da dodjem 12 ali gledao sam i staru i novu knjigu nisam mogao da nadjem , pa jel neko zan sta se tu treba odg ??
[/quote]
jedino sto bi tu mogao odgovoriti je da kabinet ima preparatornu ulogu, priprema sjednice.
PFSA: Ustavno pravo I
Da li se u pozitivnom dijelu na pitanjim (konkretno: Parlamentarna skupstina) moraju uciti svi podnaslovi tj. sva 4 podnaslova ili samo ova prva 2, osnovna..?
I da li prof. u poz. dijelu postavi jedno pitanje iz Ustava BiH i jedno iz Ustava FBiH ili samo jedno pitanje bez obzira iz kojeg ustava ?
I da li prof. u poz. dijelu postavi jedno pitanje iz Ustava BiH i jedno iz Ustava FBiH ili samo jedno pitanje bez obzira iz kojeg ustava ?
-
Slatka mala
- Posts: 92
- Joined: 05 Apr 2011, 22:48
Moze li mi neko reci za ustav II (prva glava), gdje se nalazi lekcija aktivno biracko pravo i koji su oblici apsolutne vecine? 
Hvala
Hvala
Aktivno biračko pravo bilo je tijekom 19 st ograničeno cenzusom imućnosti i cenzusom naobrazbe. Kadikad se u pojedinim državama primjenjivao samo jedan cenzus, u početku cenzus imućnosti, a kasnije naobrazbe, ali je bilo slučajeva, posebice kad je snižen cenzus imućnosti da se istodobno primjenjivala kombinacija obaju cenzusa. Stupanj imućnosti koji se tražio za stjecanje aktivnog biračkog prava bio je u početku vrlo visok, ali je već od sredine 19 st- zbog političkog djelovanja organizacija sitnog građanstva i radništva za koje je u to vrijeme borba za opće biračko pravo bila jedna od temeljnih postavki političkog programa- počelo u razvijenim građanskim državama smanjivanje visine tog cenzusa. Cenzus imućnosti bio je tada zamjenjen cenzusom naobrazbe.
Opravdanje primjene cenzusa imućnosti i naobrazbe nalazilo se u tvrdnjama da su samo građani koji posjeduju određeno bogatstvo i naobrazbu zainteresirani za pitanja državne vlasti, a osim toga da samo oni imaju dostatno znanje da u njoj sudjeluju.
Evolucija od ograničenog do općeg biračkog prava nije u svim razvijenim građanskim državama tekla jednakomjerno. Negdje se odvijala postupno, kao u Velikoj Britaniji, a negdje skokovito, kao u Francuskoj, gdje se pravo glasa čas širilo čas sužavalo, što je bilo uzrokovano različitim razvitkom političkog sustava u cjelini u tim državama, jer je izborni sustav, funkcija političkog sustava koji uvijek odražava u sebi sva njegova bitna obilježja.
U Velikoj Britaniji prijelaz od ograničenog na opće pravo glasa počinje 1832, kad je izbornom reformom broj birača povećan tako da je na svakih 24 stanovnika dolazio jedan birač. Poslije izborne reforme 1867. jedan birač na 7 stanovnika. Evolucija od ograničenog na opće biračko pravo dovršena je reformama iz 1918. i 1928.: prve godine je uvedeno opće biračko pravo za muškarce, a druge godine za žene.
U Francuskoj nije nakon građanske revolucije 1789 uvedeno opće, već cenzusom imućnosti ograničeno pravo glasa. Ustav iz 1793. koji nikad nije primjenjen, uvodi opće pravo glasa, a Ustav iz 1795. ponovno ograničeno pravo glasa. Ustav iz 1800. približio se općem biračkom pravu, a nakon pada Napoleona Ustav iz 1815. ponovno je propisao vrlo visok cenzus imućnosti. Nakon što je Ustav iz 1830. smanjio ograničenje, poslije građanskodemokratske revolucije 1848. uvedeno je opće biračko pravo za muškarce, dok je opće pravo za žene uvedeno tek poslije Drugog svjetskog rata.
Sve do potkraj 19 st pitanje prijelaza od ograničenog na opće biračko pravo bilo je vezano samo za muškarce. Žene uopće nisu imale biračko pravo. To je bilo uvjetovano općim položajem materijalne i društvene ovisnosti žene o muškarcu. Protiv prava glasa žena isticani su tada razni razlozi npr. da žene nisu zainteresirane za politku da imaju previše obaveza u obitelji da bi se mogle baviti politikom, da nisu politički obrazovane i sl.
Zajedno s općim pokretom žena za društvenu ravnopravnost s muškarcima dolazi postupno do priznavanja biračkog prava ženama. Najprije su žene dobile biračko pravo, ali samo na općinskim izborima u Švedskoj 1867, a nakon toga do početka Prvog svjetskog rata dobile su pravo glasa u svim skandinavskim zemljama, u Australiji i nekim federalnim državicama SAD. Poslije I svjetskog rata žene su dobile biračko pravo u Sovjetskom Savezu, SAD, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i u mnogim drugim državama, a nakon II svjetskog rata i u preostalim europskim državama: Francuskoj, Italiji i drugim.
Moguće je kolegice da imate ono izdanje knjige gdje fali par lekcija iz te prve glave ustava II, tako je i meni bilo :mig:
Opravdanje primjene cenzusa imućnosti i naobrazbe nalazilo se u tvrdnjama da su samo građani koji posjeduju određeno bogatstvo i naobrazbu zainteresirani za pitanja državne vlasti, a osim toga da samo oni imaju dostatno znanje da u njoj sudjeluju.
Evolucija od ograničenog do općeg biračkog prava nije u svim razvijenim građanskim državama tekla jednakomjerno. Negdje se odvijala postupno, kao u Velikoj Britaniji, a negdje skokovito, kao u Francuskoj, gdje se pravo glasa čas širilo čas sužavalo, što je bilo uzrokovano različitim razvitkom političkog sustava u cjelini u tim državama, jer je izborni sustav, funkcija političkog sustava koji uvijek odražava u sebi sva njegova bitna obilježja.
U Velikoj Britaniji prijelaz od ograničenog na opće pravo glasa počinje 1832, kad je izbornom reformom broj birača povećan tako da je na svakih 24 stanovnika dolazio jedan birač. Poslije izborne reforme 1867. jedan birač na 7 stanovnika. Evolucija od ograničenog na opće biračko pravo dovršena je reformama iz 1918. i 1928.: prve godine je uvedeno opće biračko pravo za muškarce, a druge godine za žene.
U Francuskoj nije nakon građanske revolucije 1789 uvedeno opće, već cenzusom imućnosti ograničeno pravo glasa. Ustav iz 1793. koji nikad nije primjenjen, uvodi opće pravo glasa, a Ustav iz 1795. ponovno ograničeno pravo glasa. Ustav iz 1800. približio se općem biračkom pravu, a nakon pada Napoleona Ustav iz 1815. ponovno je propisao vrlo visok cenzus imućnosti. Nakon što je Ustav iz 1830. smanjio ograničenje, poslije građanskodemokratske revolucije 1848. uvedeno je opće biračko pravo za muškarce, dok je opće pravo za žene uvedeno tek poslije Drugog svjetskog rata.
Sve do potkraj 19 st pitanje prijelaza od ograničenog na opće biračko pravo bilo je vezano samo za muškarce. Žene uopće nisu imale biračko pravo. To je bilo uvjetovano općim položajem materijalne i društvene ovisnosti žene o muškarcu. Protiv prava glasa žena isticani su tada razni razlozi npr. da žene nisu zainteresirane za politku da imaju previše obaveza u obitelji da bi se mogle baviti politikom, da nisu politički obrazovane i sl.
Zajedno s općim pokretom žena za društvenu ravnopravnost s muškarcima dolazi postupno do priznavanja biračkog prava ženama. Najprije su žene dobile biračko pravo, ali samo na općinskim izborima u Švedskoj 1867, a nakon toga do početka Prvog svjetskog rata dobile su pravo glasa u svim skandinavskim zemljama, u Australiji i nekim federalnim državicama SAD. Poslije I svjetskog rata žene su dobile biračko pravo u Sovjetskom Savezu, SAD, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i u mnogim drugim državama, a nakon II svjetskog rata i u preostalim europskim državama: Francuskoj, Italiji i drugim.
Moguće je kolegice da imate ono izdanje knjige gdje fali par lekcija iz te prve glave ustava II, tako je i meni bilo :mig:
-
Slatka mala
- Posts: 92
- Joined: 05 Apr 2011, 22:48
E hvala ti puno...
Nasla sam neka podpitanja koja prof.pita iz ove prve glave, al odgovore ne mogu da nadjem
Nasla sam neka podpitanja koja prof.pita iz ove prve glave, al odgovore ne mogu da nadjem
